"Behind the scene of this fabolous life"

srijeda, 25.07.2012.

MALO BOLJI DANI

Nemogu ne priznati da je jedan od krivaca koji je poboljšao moje raspoloženje upravo - šoping. Zvuči kao klišej, ali je dokazano. Baš sam sretna.
Ljubavi nemam, izgubila sam prijateljicu aliiiiiiii
 masažna fotelja, more, kupnja nove ,  trendi odjeće za ljeto ČUDA ČINE!

Uz sve to, aktivno vježbam ( opet) i pokušavam maksimalno paziti da jedem zdravo ( jednom sam preboljela anoreksiju, sada mi ne pada na pamet takvo što), i to DOKAZANO poboljšava raspoloženje! Kad me nešto razočaraaa, odmah - trčanje, trbušnjaci, čučnjevi, Renata Sopek...i sve bar nakratko nestane. Komu onda uopće treba alkohol ili droga? Neznalicama! Istraživanja ukazuju na to koliko fizčka aktivnost oslobađa hormon sreće , te koliko poboljšava mentalno zdravlje .Dakle :  priprema, pozor, u trk!!
 Bilo kako bilo, uživajte u ovo još malo ljeta kao i jaaaa, i dameee, strpljivo čekajte vaše PSP (prijatelje s povlasticama), povremene dečke i sl. jer je ljeto, za Boga miloga!  Uvijek se oni vrate svom starom životu, isto kada se Čehinje i Njemice ukrcaju za kućii. Juhuuuu, još malo! ( A onda će se bar vratiti iskusniji! ;)  )

P.S. Ne mogu a da vam ne priznam koliko me strah da će netko otkriti tko sam! Ovo je moj jedini djelić života u kojem pričam o svojim dogodovštinama a  koji se ne obrće i preokreće u ustima meni  ˝bliskih˝ i ˝ ne bliskih˝ osoba.
 
JOŠŠ NEŠTOOO  ;) ZNA LI ITKO IKAKAV LIJEK PROTIV OŽILJAKA OD AKNI?? IMAM DVA, TRI I STRAŠNO MI BODU OČI! HELP! ;)
- 22:42 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.06.2012.

One male životne radosti koje novac ne može kupiti

Sjedim u sobi i razmišljam što i kako pisati. Nekako, puno bih toga rekla a ne znam kako. Držim malenog rođaka u ruci i promatram njegovu predivnu plavu kosicu, osjećam njegov savršeni miris i pitam se, stvarno koji novac bi ovo mogao zamijeniti? Koji komad odjeće može zamijeniti to što on sada sa mnom stoji cijelo popodne i što se sva rastopim kada mi pokuša izgovoriti ime? Onda se sjetim svoga oca, koji svaki dan iščekuje kada ću navratiti. Pa se sjetim naše grozne obiteljske situacije i u čemu on živi. Nitko nikoga ne voli, svatko samo čeka svoj dio nasljedstva i svoj novac. Mrze se, zbog čega? Zbog obicnog papira?? Zašto nam je novac postao središte svega? Sada će mnogi komentirati kako je lako meni govoriti da ga imam, i istina je to. Bez novca se ne može. ali on ne garantira sreću. On mi ne može garantirati da će moj ( ne postoji definicija za to što smo mi) V voljeti mene, a ne nju? Eto, počele su mi teći riječi, same iz sebe. Pišem zamišljeno, misleći opet na V. Najsmješnije je što ja ne vjerujem u ljubav! Ne vjerujem da ga volim. Moja rodica je jednom rekla ; " Ljubav između muškarca i žene je iskonski osjećaj koji se javlja zbog potrebe održavanja ljudske vrste. "
Slažem se s njom u potpunosti, Jedina ljubav u koju vjerujem je ljubav majke prema djetetu te općenito, ljubav u obitelji! Jer si to praktički ti, a dokazano je da je najveća ljubav koja postoji ona prema samome sebi, zato je i logično da voliš svoju krv i dio sebe. Pa zašto me onda to sve tako boli? Život mi je trebao biti isplaniran. On je nogometaš, također imućan. Trebali smo se vjenčati i živjeti u njegovoj vili i sve bi bilo kao na filmu, sve dogovoreno. Ali , ja nisam gledala samo to, ne treba mi novac kada ga imam i sama. Zagledala sam se u njega, dobar je i lijep. Zato me toliko boli, boli me što on i dalje misli na nju nakon toliko godina. Nismo bili zaručeni, nemojte krivo shvatiti. Nismo čak ni spavali skupa, to je sve kratko. Ali je jednostavno sve bilo zacrtano u obitelji.... Prošlo je tek par dana otkad sam čula tu groznu vijest, čekam da mi se javi da se nađemo da mu mogu napisati da nema smisla išta više pokušavati. Opet me netko povrijedio, a da nije ni kriv. To je najgora bol, tupa bol..kada znaš da setu ne može ništa! Ah, da me bar prevario ili nešto! P a se uvijek nadaš da će završiti dobro. Ovo je tupo...sve je monotono. Ona ga zavlači i uživat će u njemu i u svemu u čemu sam trebala ja. U onom njegovom predivnom osmijehu. Ne znam što sam napravila krivo, dobra sam cura, no i ja sam ga zavlacila godinu dana! Nisam mu se dala nikako. U čemu sam pogriješila? Zašto uvijek nekome moram ispast DRUGA, kao zamjena ili nešto slično... Ljubim rođaka i grlim ga dok ovo pišem. Eto, to je ljubav u koju vjerujem. Osjećam se mirnije, tu sam s njim, svojom obitelji, mlada sam i sve će bti dobro. Mora....
- 17:36 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2012  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Već sam imala blog koji je bio vrlo praćen, pa sam ga iz ne znam kojeg razloga uklonila. Sada sam otvorila novi, i nadam se da ću i sada imati čitaoca. Ovdje ćete se upoznati s mojim životom koji naizgled izgleda savršen, a nije. Pokazat ću vam kakav je život "iza pozornice". Mnogi me znaju pa bih htjela ostati anonimna. Unaprijed hvala, i nadam se da se čitamo! I ja sam samo osoba sa tipičnim ženskim i životnim problemima pa očekujem vašu suradnju!
    xoxo, N.

Nešto o meni

  • Za početak, možete mi se obraćati sa N.
    Po zanimanju još nisam ništa,jer nisam u potpunosti zgotovila sa školom, ali smatrajte me budućim psihologom ;)
    Od glazbe slušam apsolutno sve.
    Nemam predrasuda, volim sve ljude: u mene ne postoji rasizam ni homofobija.
    Moja obitelj je od davnina imućna (posljednjih stotinjak godinama) pa nas iz šale zovu plavom krvi. Mnogi nas poznaju, isto tako mnogi nas ne vole i mnogi nas obožavaju. To sa sobom nosi velike probleme i odgovornosti, iako to sa strane nitko ne shvaća tako.
    Moji roditelji su rastavljeni, majka se nedavno preudala. Obitelj s očeve strane je imućna, i oca posjećujem kada god mogu i imam vremena, te su i njih dvoje u dobrim odnosima. Nikad konekretno nije bilo zbog čega su se rastavili, jednostavno je majka zatrudnjela i udala se. I meni to nikada nije predstavljalo problem. I njen sadašnji muž ( kojeg ne želim zvati očuhom, preružno zvuči zar ne? ) je dobar i jako sam zadovoljna cijelom situacijom po tom pitanju. U majce i oca sam jedinica, a sada je majka trudna ponovo i jako se veselim bratu. I oni stoje dobro financijski pa bi se možda moglo reći da mi je cijeli život kao princezi; zbog našeg statusa, novca , odgoja i svega što su mi pružali. Nisam navikla se nositi s problemima i na svaki znak sličan istome, odmah se uspaničim i ne znam kako reagirati. Zato me zanima psihologija, želim očvrsnuti i postati prava i kvalietna osoba, što se trudim i sada. Ne želim statuse male tatine kćerke koja uživa sve i ne zna kako je drugima. Najbolja prijateljica mi je siromašna, volim je najviše na svijetu. To nije mjerilo ičega. Pišem ovaj blog , kao što sam i prošli iz dva razloga : 1. Tražim pomoć i savjete od razumnih ljudi, kakvi jeste 2. Da uvjerim ljude ili praktički djecu koja balavo razmišljaju kako je novac sve i da si sretan kada ga imaš.
    Hvala puno na dosadašnjem strpljenju, i budućem nadam se!! Do prvog posta :D xoxo, VAŠA N.

MOJ HOBI

  • HOBI MI JE JAHANJE, AKO SE ITKO TIME BAVI ILI SE RAZUMIJE U TO, RADO ĆEMO POPRIČATI! KONJI SU NAJDIVNIJA BIĆA NA SVIJETU, ZAR NE?? xoxo,N.